Abstract This paper analyses individual-level populism in Croatia. Starting from the ideational definition of populism, the study tests to what extent the economic grievances, sociocultural and ideational explanations, respectively, reflect the average populism subscriber in Croatia. The analysis was made using hierarchical linear regression based on field survey data from 2020 (n=979). Results show how populism is mostly associated with authoritarianism, conspiratorial thinking and institutional (dis)trust. The economic grievances explanation has only marginal relevance, revealing that sociotropic perception is more important than the socioeconomic position of the individual. Furthermore, the study emphasises the importance of operationalising populism in accordance with the assumed structure of the concept. In the same vein, it is noted that populism on an attitudinal level should be separated from the concepts of thick ideologies. If this is not done with caution, the conclusions drawn are questionable, and the analytical contribution of populism is imprecisely determined.
U ovom radu se na temelju podataka terenskih anketnih istraživanja iz 2015. i 2016. godine analizira odnos između povjerenja u političke i provedbene institucije s jedne strane te protekcionizma s druge strane. Točnije, u prvom dijelu teksta se nastoji prikazati kako je povjerenje u institucije, kao normativno očekivanje, konceptualno povezano s protekcionizmom. Uz to, temeljem faktorske analize, utvrđuje se protekcionistička dimenzija stavova te se prikazuje njena distribucija kroz posljednje desetljeće. Istodobno, u svojevrsnom istraživačkom predkoraku, rad analizira i socioekonomske te demografske determinante takve dimenzije stavova. Nakon toga, u središnjem djelu analize, prikazuje se negativna međusobna povezanost povjerenja u institucije i protekcionizma, pri čemu su efekti takvog utjecaja nešto izraženiji kod povjerenja u provedbene institucije. Osim toga, regresijski modeli pokazuju kako su, uz protekcionizam, najznačajnije nezavisne varijable koje ispituju razine autoritarnosti i socijalnog povjerenja. Također se prikazuje kakve efekte identifikacija sa strankom na vlasti ima na razine institucionalnog povjerenja. ; This paper analyzes the relationship between trust in political and implementing institutions on the one hand and protectionism on the other, based on field survey data from 2015 and 2016. Precisely, the first part of the text seeks to show how trust in institutions, as a normative expectation, is conceptually related to protectionism. In addition, based on factor analysis, the protectionist dimension of attitudes is shown and its distribution over the last decade is presented. At the same time, in a kind of research pre-step, the paper analyzes the socio-economic and demographic determinants of such a dimension of attitude. After that, in the central part of the analysis, the negative interrelationship between trust in institutions and protectionism is presented, with the effects of such influence being somewhat more pronounced in the case of trust in implementing institutions. In ...
U komparativnim studijama biračkog ponašanja populistički stavovi sve se više čine nezaobilaznim istraživačkim konstruktom. Ipak, dokazi o učincima populističkih stavova na glasovanje za populiste i dalje su mješoviti, uz to što se učinci drugih koncepata nerijetko pripisuju populizmu. Istovremeno, u Hrvatskoj populizam ostaje slabo istražena tema, posebice na razini stavova građana. S tim na umu, u ovoj se studiji nastoje istražiti učinci populističkih stavova na glasovanje za populističke stranke i kandidate u Hrvatskoj kao relevantnoj studiji slučaja. U te se svrhe koriste anketni podaci Hrvatskih izbornih studija iz 2018. i 2020. godine. Rezultati multinomialnih logističkih regresija pokazuju kako populistički stavovi nemaju učinak na glasovanje za populiste u parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Također se pokazuje kako populistički stavovi povećavaju vjerojatnost izborne apstinencije i smanjuju vjerojatnost glasovanja za vladajuću stranku (HDZ). Ti nalazi otvaraju pitanja o korisnosti i funkcionalnosti postojećih ljestvica populističkih stavova te ukazuju na potrebu drukčijeg uokvirivanja čestica kojima se mjeri populizam.
Institucionalno povjerenje česta je tema empirijski usmjerene politologije, premda se rijetko dovodi u vezu sa stavovima o ekonomiji. Imajući na umu teorijsku pozadinu koncepta povjerenja u institucije koja ponajprije upućuje na njegovu povezanost s protekcionističkim ekonomskim stavovima, ova studija prepoznaje potrebu za detaljnijom analizom pretpostavljenog odnosa. U studiji se polazi od perspektive po kojoj se protekcionizam može tumačiti kao normativno očekivanje zaštite na difuznoj razini što se, suprotno dosadašnjoj teoriji, može povezati s niskim razinama institucionalnog povjerenja. Ova je postavka testirana na temelju anketnih podataka iz 2015. i 2016. godine u Hrvatskoj. Pokazuje se kako su protekcionizam i institucionalno povjerenje negativno korelirani. Uz to su očiti i efekti autoritarnosti, socijalnog povjerenja, sociotropskih evaluacija ekonomije i stranačke pristranosti na povjerenje u institucije. Ova studija stoga svjedoči kako je u analizi odnosa između institucionalnog povjerenja i protekcionizma potrebno diferencirati različite razine potpore što pruža novi smjer za ovu rastuću istraživačku nišu.
Autori se u naknadnom komentaru osvrću na teorijske i metodološke nedostatke svoje ranije objavljene studije o dobi i biračkom ponašanju u Hrvatskoj. Na teorijskoj razini ističu nedovoljnu razrađenost konceptualnog okvira i izostanak smještanja studije u odnosu na druga relevantna istraživanja koja se bave političkom socijalizacijom, političkom identifikacijom i društveno-političkim rascjepima. Na metodološkoj razini ističu probleme nedovoljne transparentnosti u prezentaciji rezultata testova multikolinearnosti i faktorske analize te u koncipiranju međuodnosa, operacionalizaciji i mjerenju varijabli poput dobi, obrazovanja, autoritarnosti, konzervativizma i populizma. Skromno zaključujući kako njihov rad ipak pridonosi napretku razumijevanja odnosa dobi i biračkoga ponašanja, autori pozivaju na buduća longitudinalna istraživanja koja bi mogla više reći o eventualnoj promjeni u intenzitetu utjecaja rascjepa na dobne kohorte. Njihov znanstveni autodafe kojim priznaju nedovoljnu komparativnu utemeljenost prethodnog istraživanja, konceptualnu i empirijsku, sažet je u pluralizaciji odabrane naslovne metafore kojom se ti izgubljeni akademski dječaci vraćaju putu akademske zrelosti pa dijete u vremenu postaje djecom u vremenu.
U članku se na temelju terenskog anketnog istraživanja provedenog nakon predsjedničkih izbora 2019./2020 te uoči parlamentarnih izbora 2020. analizira odnos dobi i biračkog ponašanja u Hrvatskoj. Pri tome se rad smješta na sjecište između istraživačkih tradicija sociologije mladih i analize društvenih rascjepa i biračkoga ponašanja. Na temelju modela ordinalne logističke regresije testira se odnos prediktora izvedenih iz dimenzija: religija i etika, povijest, stranke, vrijednosti, povjerenje te socioekonomski status, te dobnih skupina. Provedeno istraživanje pokazuje kako postoji podudarnost prediktivnih modela za parlamentarne i predsjedničke izbore. Nadalje, pokazuje se kako se biračko ponašanje u Hrvatskoj uvelike grupira u dvije dobne skupine, od kojih jednu čine milenijalci i generacija X, a drugu baby boomers i takozvana "tiha generacija". Mlađu skupinu karakteriziraju niže razine autoritarnosti, niža razina povjerenja u tradicionalne medije, te manje povjerenja u efikasnost izvršne vlasti. Obiteljsko naslijeđe partizanskog pokreta pojedinačno je naznačajnija varijabla, no značajno raste s dobi. Kod školskog vjeronauka primjetan je socijalizacijski efekt, te tako ga tako mlađe dobne skupine više prihvaćaju od starijih, premda značajnih razlika u religioznosti kao prediktoru dobnih skupina nema. Pored toga, nisu utvrđene statistički značajne razlike među kohortama na ljestvici liberalno-konzervativno. Zaključno se može reći kako rad pokazuje stanovito naziranje generacijskoga jaza u biračkome ponašanju, poglavito s obzirom na temeljni društveni rascjep u Hrvatskoj, baziran na povijesno-identitetskim razlikama, koji kod mlađih naraštaja značajno blijedi. ; The article analyzes the relation between age and voter behavior in Croatia on the basis of a field survey conducted after the 2019/2020 presidential election and before the 2020 parliamentary election. The article is situated at the intersection of research traditions of youth sociology and social cleavages analysis and voter behavior studies. This study uses an ordinal logistic regression model to test the relation between predictors stemming from the dimensions of religion and ethics, history, parties, values, trust, and socioeconomic status, and age groups. The conducted analysis shows that there is a congruence of predictive models for parliamentary and presidential elections. Further, the study shows that voter behavior in Croatia is largely clustered in two age groups, one composed of Millenials and Generation X, and the other one by Baby Boomers and the Silent Generation. The younger group is characterized by lower levels of authoritarian values, lower trust in traditional media, and lower trust in government efficacy. Family heritage of the Partisan Movement is the single most significant variable, which significantly increases with age. In the case of religious education in schools, one can observe a socialization effect, whereby younger age groups accept it more than older groups, although there are no significant differences considering the religiosity predictor between age groups. Besides this, no statistically significant differences between cohorts on the liberal-conservative scale could be determined. In conclusion, one can say that this paper shows a certain glimpse of a generation gap in voter behavior, especially considering the main social cleavage in Croatia, rooted historical and identity differences, which significantly fades away among younger generations.
This article questions some of the assumptions about politics and democracy made in Ivan Cerovac's book (Epistemic Democracy and Political Legitimacy, 2020, Palgrave Macmillan). We claim that rational proceduralism and democratic deliberation rest on an idea of democratic citizens that is far too idealistic and in tension with the concept of truth advanced in the book. Following arguments developed by Merleau-Ponty, Rancière, and Lefort, we also question Cerovac's understanding of politics and point to a neglected but essential role that perceptions play in politics. The second part of the article stresses the importance of power and conflict in politics following Schmitt and Neu-mann. Schmitt and Neumann's contributions portray power, conflict, irrationality, and apathy as phe-nomena inherent to democracy. We conclude that this valuable book on epistemic democracy avoids too many of politics' complexities and is thus best placed to contribute to a certain taming of democ-racy.
